Ivan Miklenić, glavni urednik tjednika "Glas Koncila"
- Više je nego dovoljno razloga da hrvatski branitelji ne mogu biti zadovoljni svojim tretmanom u hrvatskom društvu. Oni, kao i svi hrvatski građani, imaju neosporno pravo i na svoju procjenu aktualne državne politike i biti zabrinuti za sudbinu države za koju su se borili, oslobođeni svake stranačke politike i svakoga politikantstva.
Veliku tugu i tjeskobu pobuđuju hrvatski ratni invalidi I. kategorije koji su, premda su onesposobljeni za samostalan život, još prošle godine, u ponedjeljak 20. listopada 2014. izišli na prosvjed u Zagrebu i odmah jasno poručili da se ne će povući dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Od početka najjasnije su artikulirali zahtjev da podnesu ostavku ili budu smijenjeni nadležni ministar, njegova zamjenica i pomoćnik. Jedna od prosvjednica, osoba 100-postotni invalid, iznenada je završila svoj život na samom prosvjedu, više je prosvjednika završilo u bolnici, a to sve potvrđuje dramatičnost i tragičnost toga prosvjeda. Suglasni sa zahtjevom hrvatskih ratnih invalida prosvjednika, legitimno, logično i najnormalnije potporu su im na razne načine pružili drugi branitelji, a podršku je iskazalo više relevantnih javnih osoba, predstavnika nekih političkih stranaka te predstavnici biskupa u ime hrvatskoga episkopata, a nije izostala ni solidarnost brojnih Zagrepčana, mladih vjernika, crkvenih pjevača...
Posjet Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskoga sabora, kao i dva pokušaja organiziranja okrugloga stola nisu postigli nikakav uspjeh, čak ni uspostavu dijaloga. Istodobno nisu izostala nova verbalna ranjavanja hrvatskih branitelja i politikantska međustranačka optuživanja, a predsjednik Vlade javno je odbio zahtjev prosvjednika i ustvrdio: »Naša Vlada braniteljima nije oduzela niti umanjila nijedno zakonsko pravo. Jedino su mirovine veće od 5000 kuna smanjene za 10 posto.« Tako se u zemlji, u kojoj su mnoga područja društvenoga života zamagljena kaotičnošću, nameće elementarno pitanje: Imaju li branitelji uopće stvarni razlog za prosvjed?
Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata navodi oko pola milijuna imena branitelja razvrstanih u borbeni i neborbeni sektor, a braniteljsku mirovinu, prema podatcima koje je 29. listopada 2014. objavio T-portal, prima ukupno 46 550 branitelja. Od toga najnižu prosječnu mirovinu od 867 kuna prima 27 branitelja, 13 tisuća njih prima 3500, 15 621 prima 4500, 13 000 prima 6460 i 4902 prima mjesečnu mirovinu u visini od 9345 kuna. Na trošak proračuna idu i jednokratne osobne invalidnine u iznosu od 223 milijuna kuna, obiteljske invalidnine od 300 milijuna, jednokratna pomoć od 28 milijuna te za automobile 6 milijuna i 700 tisuća kuna – pa godišnji izdatak za branitelje iznosi 3 milijarde 504 milijuna i 985 188 kuna ili 2,68 posto od planiranoga rashoda proračuna od 130 milijardi kuna. Ovi podatci pokazuju da je u javnosti nepravedno i netočno stvoren dojam da su branitelji privilegirani i da su veliki teret za državni proračun. Činjenica je, naime, da su mnogi branitelji normalno zaposleni, kao i da su mnogi nezaposleni i da žive sve poteškoće nezaposlenih bez ikakve pomoći države. Koliko je »dobro« hrvatskim braniteljima pokazuje i podatak da ih je od 1995. do sada, kako je višekratno objavljeno, umrlo oko 30 tisuća, a to su ljudi koji su po svojim godinama trebali još dugo živjeti.
Razumljivo je da hrvatske branitelje iznimno jako boli proširena fama da su privilegirani i da su veliki teret državi, jer pravo na mirovine imaju samo oni branitelji koji su u ratu postali invalidi raznih kategorija, dakle ljudi koji su žrtvovali dijelove svoga vlastitoga tijela. Branitelje s pravom boli i odluka sadašnje Vlade da se u Registru branitelja ne navodi kategorija dragovoljaca, kao i odluka da se u nazivu njihova ministarstva izostavi pridjev hrvatski. To sasvim sigurno očituje odnos sadašnje Vlade prema dragovoljcima koji nedvojbeno imaju veće zasluge od mobiliziranih branitelja i koje bi svaka normalna država isticala kao patriote koji su ono najbolje u braniteljskim redovima. Isto tako branitelje koji su se borili isključivo za hrvatsku državu ne može ne boljeti svako izbacivanje pridjeva »hrvatski«, tim više što je baš taj pridjev na ovim prostorima dugo bio zatiran i teško je vjerovati da se za sadašnje Kukuriku koalicije to ponovno događa slučajno i bezazleno.
Braniteljima su mirovine smanjivane 2009. godine te u siječnju 2014. onima koji primaju mjesečno više od 5000 osim stopostotnih invalida. Sadašnja Vlada ukinula je braniteljima koji žive ispod ruba siromaštva »opskrbninu« i umjesto nje Zakonom o socijalnoj skrbi odobrila im »zajamčenu minimalnu naknadu« koja je smanjena za branitelja samca s 1097 na 800 kuna. Tom odlukom branitelji, umjesto da budu kao takvi ipak cijenjeni, svrstani su među brojne neuspjele, problematične i nesretne ljude – najniži sloj hrvatskoga društva. Upravo ta promjena potaknula je jednoga branitelja na samospaljivanje na rubu zagrebačkoga prosvjeda, a taj čin pokazuje koliku ranjenost u svom braniteljskom dostojanstvu trpe i osjećaju branitelji koje se tako degradira u državi koje ne bi bilo da je nisu obranili.
Doda li se tomu da je izmjenom Zakona o PDV-u uvedeno obvezno plaćanje PDV-a pri uvozu automobila za ratne invalide, da su djeca stradalnika i dragovoljaca izgubila prednost pri upisu na fakultet kad prijeđu potrebni prag, da se brojna druga nematerijalna ozakonjena prava, poput prednosti u zapošljavanju, ne provode, da ministarstvo dvije godine nije htjelo na zahtjev branitelja organizirati službeni razgovor s ministarstvom zdravstva i slično, više je nego dovoljno da branitelji ne mogu biti zadovoljni svojim tretmanom u hrvatskom društvu. Branitelji, kao i svi hrvatski građani, imaju neosporno pravo i na svoju procjenu aktualne državne politike i biti zabrinuti za sudbinu države za koju su se borili, pa je očito da oni i te kako imaju razloga za prosvjed, lišen svake stranačke politike i svakoga politikantstva.
